Očuvanje povijesnih građevina kulturne baštine koja je danas izložena višestrukim rizicima predstavlja jedan od važnih zadataka i izazova koji su postali zajednička odgovornost međunarodnih organizacija i nacionalnih tijela, te stručnjaka iz više područja i šire zajednice. Svakako, jedan od kritičnih rizika, koji može dovesti i do potpunog uništenja kulturne baštine je djelovanje potresa. Republika Hrvatska posjeduje pravo bogatstvo građevina koje se kvalificiraju pod naziv kulturna baština, a mnoge su smještene u područja visoke seizmičnosti. Nadalje, očuvanje građevina kulturne baštine ne treba gledati samo u kontekstu oštetljivosti konstrukcijskih elemenata nego je nužno dati dovoljnu pozornost svim segmentima povijesno-umjetničke vrijednosti koji su podložni oštećenjima. Takvi elementi i za potrese nižih intenziteta mogu zadobiti oštećenja povijesnih građevina kulturne baštine sukladno njihovoj tipologiji, a koji se temelje na oštećenju pojedinih konstrukcijskih elemenata te povijesno-umijetničkih elemenata. U istraživanju će se iskoristiti sve prednosti naprednog numeričkog modeliranja, pri čemu će se provesti parametarske analize modela različite složenosti kako bi se kvantificirale razine oštećenja te razvile optimizirane strategija pojačanja. Dodana vrijednost ovog pristupa je i u kalibraciji modela različite složenosti kako bi se rezultati parametarskih analiza detaljnih modela mogli primijeniti na manje zahtjevnim numeričkim modelima. U sklopu istraživanja razvit će se i metodologija ciljanih ojačanja konstrukcije u skladu sa smjernicama za očuvanje građevina kulturne baštine prema ISCARSAH-ICOMOS smjernicama.
Nositelj
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU GRAĐEVINSKI FAKULTET(Hrvatska)